Nedavno smo odlučili pokrenuti projekt ‘Izgubljena Dalmacija’ u kojem ćemo obilaziti stara i napuštena sela, ali i brojne druge povijesne lokalitete ovog kraja. S vremenom će se cijeli serijal vjerojatno preliti i van granica Dalmacije, ali ova regija će mu uvijek biti ishodište. Serijal započinjemo obilaskom sela Kolovrat, a plan je, uz tekstove na web stranici, svaki lokalitet temeljito snimiti, fotografirati, i na kraju objaviti na više platformi.
Kolovrat se smjestio visoko iznad današnjeg Živogošća Blato, na samim padinama Biokova, a u suštini je malo selo koje je nekad bilo ispunjeno životom. Kao i mnoga druga stara dalmatinska sela, Kolovrat je danas tek tiha zbirka kamenih ruševina. Iza ruševnih zidova kriju se priče, nečija djetinjstva, težak rad i sjećanja koja vrijedi sačuvati, a upravo to je jedan od ciljeva projekta ‘Izgubljena Dalmacija’.
Nekad selo – danas uspomena
Kolovrat je bio jedan od zaselaka Živogošća, smješten na oko 300 metara nadmorske visine , pod vrhom Sutvid. Kroz stoljeća, ovo područje prošlo je kroz razne vladavine – od hrvatskih kraljeva i Osmanlija, preko Mletaka i Austro-Ugarske, pa sve do Jugoslavije u relativno novijoj povijesti.
Ime sela vjerojatno potječe od riječnog vrtloga, tzv. kolovrata , koji se stvara u obližnjem bujičnom potoku tijekom kišnih dana. Potok je vidljiv i postojan danas za kišnog vremena, a nalazi se na samoj planinarskoj stazi prema selu.
Tko je živio u Kolovratu?
U drugoj polovici 20. stoljeća Kolovrat je svojim domom zvalo tek dvadesetak ljudi . Nastanjivali su ga uglavnom težaci, stočari, ljudi povezani s kamenom, zemljom i radom. Živjeli su jednostavno, ali dostojanstveno. Nakon katastrofalnog potresa 1962. godine kuće su stradale, a životi stanovnika su se promijenili preko noći. Ljudi su se preselili bliže obali, a Kolovrat je ostao tih i sam. Zadnji stanovnici napuštaju ga 1971. godine i otad nitko više nije stalno boravio u ovom selu podno Biokova .
Zašto su otišli?
Potres iz 1962. bio je glavni razlog napuštanja ovog, ali i brojnih drugih sela u Dalmaciji. Kamene kuće jednostavno nisu mogle izdržati snažno podrhtavanje tla koje je iznosilo oko 6,9 prema Richterovoj skali. Osim što je sam potres ‘načeo’ brojne građevine, veliku opasnost predstavljali su odroni kamenja koji su se aktivirali prilikom potresa.
Vlasti su tada ponudile privremeni smještaj i pomoć pri preseljenju. Mnogi su to prihvatili. A i bez potresa, život na obali postajao je sve privlačniji mnogima – bilo je škola, trgovina, liječnika, i mnogi stanovnici su vidjeli brojne mogućnosti za neki lakši i bolji život. Planinska sela Dalmacije poput Kolovrata gubila su svoje stanovnike čak i bez ove tragedije.
Kako je izgledao Kolovrat?
Kolovrat je jedno od manjih sela, a sastojalo se od nekoliko kamenih kuća, niskih, čvrstih, s malim prozorima i gustirnama za kišnicu koje su se nalazile pokraj njih. U mnogim selima nije bilo izvora vode, pa je svaka kap kiše bila dragocjena, ne samo za piće, nego i za navodnjavanje. Uz kuće su bile staje i skladišta, a zanimljive su i polušpilje koje se nalazi ispod sela, a koje su korištene kao zaklon za stoku. Danas se u Kolovratu još uvijek mogu vidjeti suhozidi koji su tada bili granice između posjeda kao i svojevrsna zaštita .
Vjera i zajednica
Kolovrat nije imao svoju crkvicu, ali je pripadao župi Živogošće. Posebno važna bila je procesija za “Prosne dane”, u suštini molitva za dobar urod . Jedna od postaja te procesije bila je upravo selo Kolovrat. To govori koliko su i najudaljeniji zaseoci Dalmacije bili uključeni u život cjelokupne zajednice.
Život pod Biokovom
Život u Kolovratu nije bio lak. Ljudi su držali ovce, koze, pokoju kravu. Sadila se vinova loza, uzgajale masline, smokve i nešto povrća. Biokovo nisu smatrali preprekom, već vezom te su preko planinskih staza išli su na drugu stranu planine u potrazi za pašnjacima i trgovinom. Tim stazama danas koračaju planinari , neki od njih ne znajući da hodaju putevima starih pastira.
Veliki potres – kraj jednog poglavlja
Kao što smo već spomenuli, u siječnju 1962. godine dogodio se potres koji je pogodio čitavu Makarsku rivijeru. Ljudi iz Kolovrata uspjeli su se spasiti , mnogi su noći provodili vani, neki su se evakuirali odmah nakon potresa. No, selo je bilo teško oštećeno i ostati u njemu više nije imalo smisla. Brojni stanovnici su se preselili pokraj mora i stvorili mjesto koje se danas zove Živogošće Blato. U njemu je počeo njihov novi život, dok je stari polako počela prekrivati priroda koja i danas obavija ruševine Kolovrata.
Kolovrat danas – tišina i šapat prošlosti
Kolovrat više nema stanovnika, ali nije zaboravljen . Budući da se nalazi na popularnoj planinarskoj stazi prema Sutvidu, planinari i znatiželjnici svrate do njega na svom putu prema biokovskim visinama ili obližnjoj kapelici sv. Petra. Na putu prema Kolovratu stoji i spomen-ploča češkom planinaru koji je tu izgubio život kao podsjetnik da Biokovo zna biti i opasna planina.
Tragovi života
Dok se brojna druga stara dalmatinska sela obnavljaju i na mjestima nekadašnjih razrušenih kuća danas niču vile s bazenima, teško je zamisliti da Kolovrat čeka ista sudbina. Šetajući kroz ovo selo, lako je u mislima otići u prošla vremena i zamisliti kako su se ljudi ovdje okupljali oko ognjišta, kako su ljeti skupljali smokve i vinovu lozu, kako su se djeca igrala na kamenim terasama…
Dalmacija je puna ovakvih, manje poznatih povijeskih lokaliteta koje treba aktivno doživjeti, a ne samo proći kroz njih kao kroz još jednu stepenicu na putu. Ipak su ovakva mjesta kolijevka svega što poznajemo danas.
