Naše istraživanje Biokovskih planinarskih staza počelo je prije nekih 15 godina, kada smo uglavnom lunjali stazama južnog dijela Biokova budući da nam je taj dio bio bliži i pristupačniji. Vikend za vikendom ‘padao’ je vrh po vrh. Sv. Ilija iznad Gradca, Viter, Sutvid, Sokolić… Slijedilo je samo desetak godina pauze nakon koje smo ponovno vratili jugu i krenuli u nove avanture po bespućima Biokova.
Kako smo u početku pandemije koronavirusa pokrenuli outdoor Youtube kanal, čisto iz hobija i gušta, trudimo se snimiti bar jednu epizodu tjedno. Za planinarsko sklonište Pakline saznali smo tražeći inspiraciju za sljedeću Youtube avanturu. U trenutku pisanja ovog teksta, sklonište je na Biokovu provelo tek desetak dana, a kroz medije se već proširila priča o najljepšem planinarskom skloništu na Biokovu.
Otvorili smo članak, vidjeli prvu fotografiju – i zaljubili se. Planinarsko sklonište koje izgleda kao vagon iz kaubojskih filmova. Nema dalje. Idemo gore.
Dođi u Brela, al’ nemoj skroz do vrha
Za Brela vjerojatno znate više manje svi. Ako ne znate za Brela, znate za onaj čuveni kamen u moru, na kojem raste par borova, a koji se nalazi na brojnim razglednicama s Makarske rivijere. E to je u Brelima. Osim ovih morskih divota, Brela i Biokovo iznad njih kriju i prave planinske avanture, isprepletene legendama i fascinantnim mjestima.
Na uspon prema planinarskom skloništu Pakline krenuli smo iz gornjeg dijela Brela koji se zove Kričak. Prije nekih 100 godina Makarska rivijera izgledala je malo drugačije i naselja su uglavnom bila bliže biokovskim vrhovima nego moru. Danas su od tih starih kuća ostale uglavnom ruševine i neriješeni papiri, dok su se one s riješenom papirologijom lagano počele obnavljati kao kuće za odmor.
Početak planinarske staze je na mjestu gdje počinje tematska staza ‘Francuska cesta’, a automobil je moguće parkirati u blizini, ali zbog strme ceste koja vodi do ovog dijela, predlažemo da ipak parkirate nešto niže, a ostatak laganini pješke. Čisto za zagrijavanje.
Francuska cesta (Napoleonova cesta)
Baš smo pri spustu komentirali kako je toliko povijesti utkano u sve ove staze na Biokovu (i ostalim planinama), a vrlo malo planinara o tome promišlja. Tako je i s Francuskom (Napoleonovom) cestom poviše Brela u čijoj su izgradnji sudjelovale i lokalci (uglavnom pod prisilom i bez plaće) koji su iza sebe ostavili ovaj monumentalni spomenik.
Ako ste se zaputili prema planinarskom skloništu Pakline iz Brela, morate proći Francuskom cestom. I dobro da je tako, jer je ova cesta nešto što svakako morate posjetiti ako ste u Brelima. Pa čak ako i ne krenete dalje put Biokovskih vrleti. Napoleonova cesta početni je dio uspona prema skloništu Pakline, a građena je početkom 19. stoljeća (1810. – 1811.). Plan je bio da se ovaj dio ceste spoji s ostatkom cesta koje su Francuzi gradili duž Dalmacije, međutim taj plan nikad nije ostvaren. Francuzi su napustili Hrvatsku, a Napoleonova cesta stala je usred stijena.
Nevistina stina
Baš kao iz oblaka, skrivene figure mogu se iščitati i iz stijena. Biokovo je puno zanimljivih stijenskih formacija, a neke od njih stvarno podsjećaju na kojekakve likove iz legendi i bajki. Nevistina stina jedna je od najpoznatijih takvih formacija, a nalazi se desetak minuta hoda od izlaza s Napoleonove ceste. Riječ je o zanimljivim stijenama koje su, prema legendi, zapravo okamenjeni svatovi koji su se iz Zagore zaputili prema moru.
Legenda kaže ovako. U ono vrijeme bila jedna djevojka iz Dalmatinske zagore koja se zaljubila u mladića iz Primorja i htjela se udati za njega. Budući da je to bilo vrijeme dogovorenih brakova, a majka djevojke nije se slagala s njenim izborom, izgleda da nije bilo druge nego da baci kletvu na nju i cijelu svadbenu povorku. Kako je djevojka krenula s povorkom, majka joj je na odlasku dobacila: “Kad more ugledala, dabogda se okamenila”.
Tako je i bilo. Točno na prijevoju s kojeg se otvara pogled na more, stoji okamenjena cijela povorka. Oni s malo bujnijom maštom lako će prepoznati mladu kojoj vjetar zabacuje veo, konja i ostatak povorke. Svima ostalima na raspolaganju je info tabla koja služi kao šalabahter preko kojeg ćete lakše doživjeti ovu priču.
Šuma Pakline
Na Nevistinoj stini je križanje planinarskih staza. Jedna vodi prema kapelici Sv. Nikole koju ćete lako vidjeti na suprotnoj strani, a koja se nalazi na planinarskoj stazi prema vrhu Bukovac. Ako želite do planinarskog skloništa Pakline, ovdje se odvajate prema šumi Pakline, i hodate kroz nju sve do skloništa.
Šuma Pakline je šuma crnog bora iz kojeg se u davna vremena izvlačila paklina – smola koja je služila za premazivanje brodova u namjeri da se što bolje zaštite od utjecaja morske vode. Paklinski otoci nasuprot Hvara dobili su ime po istom boru. Kako je pojavom novih materijala (plastike) nestala potreba za ovom smolom, šume crnog bora na ovom području su se počele obnavljati i širiti.
Borovi šume Pakline najzanimljiviji su borovi koje smo ikad vidjeli, a njihove krošnje izgledaju kao da su izašle iz bajke o Ivici i Marici. Staza je odlično osmišljena i u jednom trenu vodi kroz šumu, dok u drugom već hodate po grebenu s kojeg puca pogled na Brela, Brač, Hvar i ostatak ovog dijela Dalmacije.
Šuplja stina – Biokovsko oko
Šuplja stina ili Biokovsko oko još je jedan od krških fenomena koji se nalaze na ovoj planinarskoj stazi. Već sam naziv kaže o čemu se tu točno radi – rupi u stijeni kroz koju se vide Brela i ostatak ovog dijela Makarske rivijere. Šuplja stina nas je odmah asocirala na Zjatvu, jamu bezdanku koja se nalazi iznad Zaostroga, na nešto južnijem dijelu planine Biokovo.
Za Zjatvu vjerojatno niste čuli budući da je riječ o pomalo zaboravljenom fenomenu, ali kad vidite fotografije ove monumentalne rupe, shvatit ćete zašto je smatramo jednim od najzanimljivijih fenomena Biokova.
Planinarsko sklonište Pakline
Malo manje od pola sata hoda od Šuplje stine, smjestilo se planinarsko sklonište Pakline. Osmišljeno od strane PD Pozjata iz Brela, a realizirano uz pomoć planinarske udruge Dinaridi iz Splita, Općine Brela, DVD-a Brela, TZ-a Brela i Parka prirode Biokovo. Sklonište je na sadašnju poziciju posatavio HGSS uz pomoć helikoptera HRZ-a. Iz priče se saznali da je put od ideje do realizacije bio gorak i težak, ali na kraju svakog teškog uspona čeka i odličan pogled. Planinarsko sklonište Pakline jedno je od najljepših planinarskih skloništa Biokova.
Sklonište Pakline nalazi se na 852 metra visine, a okruženo je šumom crnog bora iz prethodnih paragrafa. Smješteno na rubu grebena, s jedne strane gledate na more, a s druge na biokovske vrhove koji se dižu skoro 1000 metara uvis. I točno tu, na pola puta, uronjeno u šumu Pakline, nalazi se istoimeno planinarsko sklonište.
Sklonište izgleda kao vagon koji je izronio iz starih filmova o Divljem Zapadu. Skloništa uglavnom nisu prostrana budući da su namjenjena za kratke pauze ili sklonište od nepovoljnog vremena. U skloništu Pakline komotno može spavati između 4 i 5 osoba. Sastoji se od 2 dijela – zatvorenog dijela sa stolom i ležajevima i otvorene terase. Kao i sva ostala planinarska skloništa, Pakline su uvijek otvorene.
Za skloništa smo odgovorni svi
Svi planinski objekti napravljeni su iz nečije ljubavi i u njih je utrošena masa vremena, truda i znoja. Za održavanje skloništa i ostalih objekata najzaslužniji smo mi, planinari koji ih posjećujemo. Zato je važno pridržavati se par jednostavnih pravila:
- Sklonište ostaviti onako kako smo ga zatekli (pod uvjetom da je bilo uredno)
- Sav otpad ponesi sa sobom i ne ostavljaj ništa u planini
- Poštuj druge planinare koji koriste sklonište u isto vrijeme
- Ne pali vatru na otvorenom, ako za to nema predviđenog mjesta
Par riječi o stazi
Staza do planinarskog skloništa Pakline nije prezahtijevna, a od njenog početka do skloništa će vam trebati oko 2 sata. Markirana je cijelom dužinom i nije previše strma. Na mjestima se hoda po izloženijim stijenama i treba malo više opreza, ali takvih mjesta je malo. Staza je stvarno u odličnom stanju i svaka čast PD-u Pozjata koje ju održava.
Nemoj glavom bez obzira
Naravno, kod svakog odlaska u planinu važno je voditi računa o adekvatnoj planinarskoj opremi. Tj. važno je da planinarite u planinarskoj opremi. Ako se odlučite na đir do planinarskog skloništa Pakline tijekom ljetnih mjeseci, predlažemo da krenete što je ranije moguće (čak i malo prije svitanja) i ponesete dovoljno vode. Biokovo je poznato kao planina koja nema strpljenja prema onima koji je podcijene. Prije polaska na bilo koju planinarsku turu, važno je informirati se o vremenskim uvjetima, duljini staze i potrebnoj opremi.
Nesreće u planinama se događaju. U slučaju bilo kakve nesreće treba što prije kontaktirati nadležne službe na broj 112. Za nesreće u planinama zadužena je Hrvatska gorska služba spašavanja. Nitko vam nikad neće zamjeriti ako vam treba priskočiti u pomoć, dok god se nesreća dogodila unatoč poštivanju svih pravila ponašanja u prirodi. Ne dozvolite sebi da upadnete u probleme radi gluposti.
Penjalište Brela
Za kraj ćemo spomenuti i penjalište Brela koje se nalazi u blizini početka staze prema planinarskom skloništu Pakline. Penjalište Brela jedno je od najboljih penjališta Makarske rivijere na kojem smo ostavili dosta vremena i proveli hrpu dobrih trenutaka. Podijeljeno je u nekoliko sektora i, za razliku od nekih drugih penjališta rivijere, obiluje smjerovima koji su prilagođeni početnicima. Ako ste zaljubljenik u sportsko penjanje ili to želite postati, Brela su odlično mjesto za zaljubiti se u ovaj sport.
Ovdje možete preuzeti GPX trag našeg izleta. Uživajte!
One Response